U borbi za potomstvo nema nemoguće misije ni onda kada su pacijenti osobe sa invaliditetom, poručuje u razgovoru za “Zdravlje vodič” naš najpoznatiji genetičar dr Miodrag Stojković. Pre nego što je otišao na Harvard kako bi izučavao matične ćelije, dr Stojković pomogao je da svet ugleda više od 800 beba. U rodnom Leskovcu pre 11 godina osnovao je Specijalnu bolnicu za lečenje steriliteta i vantelesnu oplodnju “Spebo”, pa su mnogi parovi koji do tada nisu uspevali da se ostvare u ulozi roditelja baš tu ispunili svoje želje.
Budući da su Vaši pacijenti bile osobe sa invaliditetom, kakvo je Vaše iskustvo? Koje su najčešće poteškoće sa kojima se susreću lekari, a sa kojim se suočavaju ovi pacijenti?
U Leskovcu smo do sada najčešće imali parove kod kojih je jedan od supružnika sa određenim invaliditetom, bilo da se radi o licima sa oštećenim vidom, sa oštećenim sluhom ili parezom/paralizom. Vrlo retko se desi da je invaliditet zastupljen kod oba supružnika i da zatraže pomoć putem VTO. U zavisnosti od vrste i stepena invaliditeta zavise i problemi sa kojima se lekari i biolozi susreću kod takvih pacijenata. Ako se radi o povredi kičmene moždine, recimo kod mukaraca, vrlo često je neophodan operativni zahvat kako bi se došlo do kvalitetnh spermatozoida.
Kako ohrabriti osobe koje imaju invaliditet da krenu u ovaj proces, budući da je on težak i za pacijente koji se ne bore poret toga i sa invaliditetom?
Veliki broj takvih pacijenata strahuje da su određene vrste invaliditeta nasledne, da će dete patiti od iste bolesti, naročito kad je reč o nedostatku sluha ili vida. Želja za potomstvom se zatim odlaže dok sa druge strane biološki sat čini svoje. Bez obzira da li će se ili neće odlučiti za VTO, savet je da se obrate specijalisti koji će im objasniti sam čin procedure, prednosti i nedostake, kao i eventualne rizike. Pri tom, ako je neophodno, genetsko savetovanje igra posebnu ulogu.
Jedna majka sa oštećenim vidom je rekla da bi volela da vidi svoje dete ali da joj to ne smeta, jer ako nešto na ovom svetu lepo miriše, to je beba.
Šta bi država trebalo da uradi kako bi pomogla osobama sa invaliditetom koji se spremaju za proces VTO?
Pacijenti se najpre susreću sa logističkim problemima, jer nažalost u našoj zemlji veliki deo infrastrukture, javnog saobraćaja nije prilagođen njihovim potrebama, pa do predrasuda. Država, zatim, može da im znatno olakša “ulazak” na listu za besplatne procedure, da ne moraju da odlaze na komisije, da nedostatak spermatzoida u ejakulatu nije razlog za odbijanje, pogotovu ako se radi o povredama kičmene moždine. Do njih je moguće doći korišćenjem kolektora, putem punkcije ili biopsije. Imali smo slučajeva da se takvi pacijenti odbijaju, a to sigurno nije dovoljan razlog jer ti pacijenti iz medicinskih razloga zaista moraju u proces VTO sa svim mogućim metodama koje stoje na raspolaganju.
Da li je u svetu, recimo u SAD-u lakše osobama sa invaliditetom da krenu u ovu proceduru?
Lakše što se tiče navedenih problema, ali sa druge strane, ovde u Americi veliki deo troškova snose sami pacijenti što je velika mana jer je to jako skupa procedura.
Da li možete da se prisetite nekog slučaja koji je za Vas izgledao kao nemoguća misija, a završio se na najlepši mogući način- potomstvom?
Nemoguće misije na sreću nema, ona je takva samo ako pacijenat nema gamete tj. jajne celije ili spermatozoide. Ali i tu priči nije kraj, ako žele, takvi pacijenti mogu na donaciju.
Sam invaliditet nije prepreka za proces VTO, ponovo, savetovanje svakog para je neophodno jer kako god zvučalo, osobe sa oštećenim sluhom na primer ne moraju da “dele” iste uzročnike naizgled iste bolesti, niti one moraju da se prenose kroz generacije.
Jedan bračni par koji se odlučio na VTO je posle drugog pokušaja dobio bebu, majka sa oštećenim vidom je rekla da bi naravno volela da vidi svoje dete ali da joj to ne smeta, jer kako reče “ako nešto na ovom svetu lepo miriše, to je beba.”
*Ovaj tekst deo je projekta Majčinstvo i invaliditet “Dajmo i njima šansu” koji sufinansira Ministarstvo kulture i informisanja. Izneti stavovi ne izražavaju nužno stavove ministarstva.